CAP program (čitaj kap, akronim od Child Assault Prevention) - prevencija fizičkog, verbalnog i seksualnog zlostavljanja djece. Program se provodi prema naputcima Udruge roditelja Korak po korak, od 2014. godine. Cap program poučava djecu elementarnim pravima da budu SIGURNA, JAKA I SLOBODNA. Informira ih kako prepoznati opasne situacije i poučava strategijama kojima će povećati sigurnost te tako smanjiti njihovu ranjivost. Program se izvodi u 3 koraka: predavanje za osoblje vrtića i roditelje, radionice za djecu i vrijeme za razgovor s djecom nakon radionice. U radionicama za djecu koristi se igranje uloga, pokazivanje modela ponašanja koja djecu osnažuju i pruža se mogućnost vježbanja tih novih ponašanja. Nakon uvodnog razgovora o osnovnim pravima svakog djeteta da bude sigurno, jako i slobodno, slijede tri igrokaza u kojima se predstavljaju najčešće situacije zlostavljanja: - vršnjak nasilnik protiv djeteta (bulling) - nepoznata odrasla osoba protiv djeteta (pokušaj otmice) i - poznata odrasla osoba protiv djeteta (seksualno zlostavljanje). Djeca uče da: - jasno i glasno kažu NE onome tko ih pokuša ugroziti - u opasnosti pobjegnu na najbliže sigurno mjesto - viču što glasnije mogu (koriste CAP vrisak) - traže pomoć odraslih u koje imaju povjerenja uvijek kad se osjećaju nesigurno, uplašeno, uznemireno nečijim ponašanjem i da to nije tužakanje - traže pomoć vršnjaka - uvijek budu na sigurnoj udaljenosti kad razgovaraju s nepoznatim osobama - nikad ne prihvaćaju poklone, obećanja, ponude za uslugu koja zahtijeva od njih ulazak u auto ili stan nepoznate osobe - neznanca koji ih pokušava uhvatiti nastoje zbuniti udaranjem u osjetljive dijelove tijela (prepone, potkoljenica, stopalo), maknuti ruku s usta snažnim povlačenjem malog prsta u suprotnom pravcu - ne idu sami u potragu za neznancem već nastoje što bolje zapamtiti kako je izgledao i o tome ovbavijestiti odrasle - jasno razlikuju dobre i loše tajne - ako ih poznata odrasla osoba plaši i zbunjuje svojim zahtjevima, osobito ako traži da to ostane "naša mala tajna", nikako o tome šutjeti već reći odraslima kojima vjeruju, govoriti im o tome sve dok to ne počnu shvaćati ozbiljno. |
|
|